Zbog nemogućnosti da plate troškove postupaka, od taksi preko advokata, vještaka i raznih drugih troškova koji mogu da iskrsnu, mnogi građani ni ne traže sudsku zaštitu i svjesno trpe razna kršenja njijhovih ljudskih prava.
Hronično siromaštvo velikog dijela građana, posebno onih koji žive u malim i nerazvijenim opštinama, u kombinaciji sa veoma sporim i skupim pravosudnim sistemom, nerijetko su razlog zbog kojeg građani nisu motivisani da problem rješavaju, svjesni da nisu u stanju isfinansirati sve troškove koje donosi, uglavnom dugotrajan postupak.
U razgovoru sa advokatima koji dio svog vremena odvajaju i za takozvani “pro bono” rad, kažu da plaćanje sudskih troškova i advokatskih usluga, te razna vještačenja mogu itekako uticati na odluku da li će neko inicirati postupak pred sudom ili u sred suđenja odustati jer više nije u stanju da podnese teret troškova.
Iako smatraju da troškovi taksi i procesa nisu presivisoki, advokati kažu da se sve mora posmatrati od slučaja do slučaja.
Advokatica iz Banjaluke, Katarina Raosavljević, koja iza sebe ima i karijeru u besplatnoj pravnoj pomoći kaže da obaveza plaćanja sudske takse kao i troškova advokata umnogome utiče na odluku da li će stranka inicirati postupak pred sudom.
Dešava se da zbog velikih troškova koje su dužni da plate (troškovi za rad advokata i sudske takse) građani odustaju od pokretanja postupka, jer se dešava da nisu u mogućnosti da pokriju inicijalne troškove, iako bi u slučaju uspjeha u sporu, suprotna strana bila u obavezi da nadoknadi te troškove stranci.
Premda zakon, kaže Raosavljević, predviđa određene situacije oslobađanja plaćanja takse, uslov je da građanin dokaže da mu plaćanje istih ugrožava egzistenciju.
“Iako su sudske takse dijelom opravdane zbog sprečavanja lakomislenih ili neozbiljnih postupaka, svako ima ustavom garantovano pravo na pristup sudu i ovo pravo treba da bude garantovano svim građanima bez obzira na imovinski status.
Pojedine kategorije građana, posebno one socijalno ugrožene, bi trebale imati pravo na oslobađanje od sudskih taksi u potpunosti, bez potrebe dokazivanja da visina takse utiče na njihovu egzistenciju, jer je to previsoko postavljen uslov i teško dokaziv u praksi”, kaže Raosavljević.
Najviši standardi ljudskih prava nalažu da pravo na obraćanje sudu bude apsolutno dostupno svima, pa tako ne postoje bilo kakve takse za obraćanje Evropskom sudu za ljudska prava ili drugim mehanizmima zaštite prava na međunarodnom nivou.
“Kod nas, procesi pokrenuti zbog povreda zakona koji su ključni za demokratske procese kao npr. zakon o slobodi pristupa informacijama, tužbe zbog sistemske diskriminacije, tužbe zbog ograničavanja slobode izražavanja ili okupljanja ili postupci za ostvarivanje prava na penziju, bi trebali u svakom slučaju biti oslobođeni od plaćanja takse”, smatra Raosavljević.
Zakon predviđa i određene situacije oslobađanja od plaćanja takse, pa je tako ne plaćaju izdržavana lica u postupcima utvrđivanja i ostvarivanja prava po osnovu zakonskog izdržavanja, lica u sporovima u vezi sa ostvarivanjem njihovih prava iz radnog odnosa.
Takse su oslobođeni te su takođe propisane i olakšice za pojedine kategorije građana, na primjer ako ukupan iznos takse koju je lice dužno da plati prelazi trećinu njegovih mjesečnih primanja, sud može, na zahtjev tog lica odrediti da se taksa izmiri u više rata.
Tako na primjer, prema zakonu o sudskim taksama, u parničnim postupcima taksa zavisi od vrijednosti spora, pa se tako kreće od 50 KM za sporove do 1.500 KM, do 1.000 KM za sporove do 100.000 KM. Preko tog iznosa plaća se jedan odsto, ali ne više od 10.000 KM. Taksa za razvod braka je 200 KM, kao i zbog otkazivanja najma.
U vanparničnom postupku, za raspravljanje zaostavštine, kao i za diobu imovine, plaća se taksa prema vrijednosti čiste zaostavštine, i to od 50 KM za vrijednost do 5.000 KM, do 500 KM za vrijednost preko 500.000 KM te jedan posto na razliku iznad tig iznosa, ali ona ne smije biti viša od 5.000 KM.
Zbog troškova koje donosi suđenje, od pokretanja parnice odustao je i jedan penzioner koji je nakon poskupljenja električne energije dobio ogroman račun za struju. Dopisivao se i prigovarao na račun sa regulatorom, a kada njegovi zahtjevi nisu uvaženi, uputili su ga na tužbu pred sudom.
“To je bio kraj moje borbe, jer sam procijenio da se mali čovjek ne može boriti protiv sistema koji je sav usmjeren protiv njega. Shvatio sam da je jednostavnije da platim ta dva ogromna računa za struju koje sam dobio, nego da angažujem advokata, platim takse, pa vještačenje i onda u ko zna koliko ročišta da se nadam nekoj pravdi. I u sud bih morao da putujem svaki put jer ne živim u gradu.
Iako nema nijednog objašnjenja zašto sam ja kao penzioner dobio dva računa od 600 KM i 700 KM, samo mjesec nakon što sam redovno dobijao oko 50 KM, moji prigovori nisu uvaženi i na kraju sam priznao da sam opljačkan i prihvatio poraz”, objasnio je on.
Pokretanje sudskog postupka podrazumjeva i troškove koje pokretač postupka treba platiti, barem u početnoj fazi postupka a kao što su: sudska taksa, troškovi advokata za zastupanje, troškovi nagrade za sudskog vještaka, troškovi pribavljanja dokumenata kao dokaza i tako dalje. Na kraju opravdane troškove postupka snosi ona strana koja ne uspije u sporu, objašnjava Miron Bjelovuk, advokat iz Gradiške.
“Možemo zaključiti da je realna perspektiva bilo koga ko očekuje “pravdu od suda” da će do nje veoma teško doći ako nije u stanju da isfinansira pokretanje i učestvovanje u sudskom postupku. Visina sudske takse zavisi od vrste sudskog postupka i njegove vrijednosti. Nakon što se sudski postupak pokrene a strana koja je u obavezi ne plati sudsku taksu, sud će o neplaćanju sudske takse upoznati Poresku upravu Republike Srpske koja će potom sudsku taksu naplatiti u postupku prinudne naplate plijenidbom sredstava na računu poreskog obaveznika ili plijenidbom druge imovine taksenog obaveznika i pri tome će na ime kazne zbog neblagovremenog plaćanja taksene obaveze istu uvećati za 50 odsto kao i troškove prinudne naplate”, objašnjava Bjelovuk.
Kaže da je vjerovatno da mnogi građani odustanu od ostvarivanja svojih prava putem suda zbog nemogućnosti da plate sudsku taksu, jer pri tome nije upoznata da Zakon o sudskim taksama propisuje uslove za oslobađanje ili umanjenje sudske takse.
“Dakle, uz molbu za oslobađanje od sudske takse obveznik treba priložiti dokaze koji potvrđuju navode iste kao što je npr. dokaz o članovima porodice i domaćinstva u vidu rodnih listova, ovjerena izjava o članovima domaćinstva (kućna lista), uvjerenje poreske uprave o visini prihoda članova domaćinstva, uvjerenje iz RUGIP o neposjedovanju imovine, ili ček od penzije, ili dokaz o visini plate kao što je ugovor o radu, ili dokaz tj. rješenje o primanju socijalne pomoći, ili uvjerenje sa biroa rada o nezaposlenosti, odnosno sve dokumente koji potvrđuju stanje egzistencijalne ugroženosti u slučaju plaćanja sudske takse”, kaže Bjelovuk.
Govori da su od taske oslobođena izdržavana lica u postupcima utvrđivanja i ostvarivanja prava po osnovu zakonskog izdržavanja i ona u sporovima u vezi sa ostvarivanjem njihovih prava iz radnog odnosa, a sudska takse ne plaćaju ni borci i članovi porodica poginulih i civilnih žrtava rata, ratni vojni invalidi, prijavioci korupcije i osobe koje su korisnici besplatne pravne pomoći.
