Sagorijevanje na poslu, ili tzv. „burnout“, je posljedica dugotrajne izloženosti stresu na radnom mjestu. Do njega najčešće dolazi kada postoji nesklad između zahtjeva okoline, naših očekivanja da ćemo tim zahtjevima udovoljiti i naših realnih mogućnosti da im udovoljimo.
Drugim riječima, osobe koje rade poslove koji uključuju direktan rad s ljudima, pogotovo rad s traumatiziranim ljudima, u nekom trenu mogu postati depresivne, ravnodušne, nemotivisane za svoj posao i obeshrabrene (Ajduković i Ajduković, 1996).
Takođe, još neki od znakova sagorijevanja jesu i gubitak zanimanja za osobe kojima pomažu, osjećaj frustracije, pomanjkanje interesa u komunikaciji s drugim ljudima, cinizam, neosjetljivost na tuđe potrebe, osjećaj bespomoćnosti i beznađa, problemi sa spavanjem, povlačenje, izolacija, učestalo obolijevanje i smanjeno životno zadovoljstvo.
Ono što utiče na to hoće li nam se to i dogoditi jesu neke lične karakteristike i/ili karakteristike posla koji radimo. Lične karakteristike zbog kojih možemo biti skloniji sagorijevanju jesu sklonost perfekcionizmu, idealiziranje vlastitog zanimanja, visoka očekivanja od sebe, preuzimanje prevelike količine odgovornosti i teškoće u postavljanju granica (npr. odbijanje nekog zadatka, roka, obaveze).
Međutim, sagorijevanje je proces i u to stanje ne dolazimo samo tako. Stoga je bitno obratiti pozornost na prve znakove umora i iscrpljenosti i reagovati dok još nije kasno. Bavljenje aktivnostima koje volimo, druženje s prijateljima, odvajanje radnog i slobodnog vremena, opuštanje, zdrava prehrana i kvalitetan san najvažniji su u prevenciji sagorijevanja na poslu.
Možda najvažnija stvar u svemu je odvajanje radnog od slobodnog vremena. Posao ostavite na poslu!
Brinite o sebi jer niko drugi neće.
