Mladi i Lokalni izbori

 Mladi i lokalni izbori

Mladi kao glasači ili kao kandidati u nedovoljnom broju se pojavljuju u izbornim ciklusima. Zanimljivo je to da stranke i političari redovno govore o  mladima a u isto vrijeme kandiduju najmanje mladih ljudi, šta nam to pokazuje? Da se o mladima  govori tek paušalno i uglavnom samo pred izbore.  (https://afw.ba/wp-content/uploads/2020/07/mladi_u_statutima_politickih_subjekata_u_bosni_i_hercegovini.pdf)

Izbori, izborna kampanja, izborni dan, koalicije, programi samo su neki od pojmova sa kojima se susreću mladi ljudi,  da bi se više uključili potrebno je staviti akcenat na političku kulturu, stepen političkog obrazovanja i uopšte interesovanja. Foča je takođe pogođena apatijom mladih glasača uzimajući u obzir činjenicu da spada u demografski staru opštinu  u Bosni i Hercegovini taj problem je još veći. Prema riječima demografa Steve Pašalića  koji se godinama bavi istraživanjem o demografskim resurisma, održivošću i prostornom razvoju opština Republike Srpske, Foča spada u četvrtu grupu  lokalnih zajednica  koju karakterišu oslabljeni demografski  resursi (https://foca24.info/vijest/388/zabrinjavajuca-demografska-slika-i-natalitet-u-foci).

Dakle mladi ljudi koji obitavaju na teritoriji ove opštine nisu dovoljno zainteresovani za izborni ciklus, ali i period izmedju izbornih ciklusa koji bi trebao predstavljati neki vid konstantne participacije u društvenom životu. Ovu tvrdnju možemo potkrijepiti činjenicom da je u Foči na lokalnim izborima 2020 godine  svoje glasačko pravo iskoristilo 9857 glasača, od toga 1549 ili 15,70 su bili glasači do 30 godina.

Ovakvi rezultati uopšte ne čude jer prema podacima CIK-a za 2020 godinu biračko tijelo po starosnoj strukturi na nivou BIH je izgledalo ovako: 16,52% glasača ispod 30 godina, 83,48% iznad 30 godina (https://www.izbori.ba/Documents/2020/Zbirna_Statistika_2020.pdf).

Nameće se pitanje šta je to što je potrebno uraditi u lokalnoj zajednici kao što je Foča kako bi zainteresovali na veće političko djelovanje. Pokušali smo sagledati problem iz više uglova tako da sam željela čuti mišljenja ljudi koji su relevantni da razgovaraju na ovu temu.

Prof. dr. Elmir Sadiković

Profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu u zvanju redovnog profesora na dodiplomskom, postdiplomskom i doktorskom studiju i šef odsjeka Politologija  smatra da izlaznost mladih i njihov interes za politički i izborni proces moramo posmatrati u kontekstu toga koliko je učešće mladih u izbornim procesima u zemljama regiona. Ističe  da je prirodno da   mladi imaju  druge preokupacije i interese tako da ih politički aktivizam baš i ne zanima u velikoj mjeri. Ali  tu stupa na snagu politika prema mladima, obrazovanje i kanalisanje u tom pravcu.

„Od nacionalističkih diskursa umorni su svi razumni ljudi a ne samo mladi. A što se konkretno njih tiče poseban problem u Bosni i Hercegovini je to što etnonacionalističke političke stranke indoktriniraju i radikaliziraju mlade i na taj način ih politički socjaliziraju“, ističe profesor Sadiković i smatra da približavanjem Evropskoj uniji i preduzimanjem konkretnih koraka na tom putu mladi mogu biti samo na dobitku. Otvaraju im se nove mogućnosti za razvoj, obrazovanje i ostvarivanje životnih ciljeva, automatski će i politička participacija porasti to je uzročnoposljedično.

Ognjen Bodiroga Poslanik u Skupštini Republike Srpske

Sa gospodinom Bodirogom smo razgovarali o njegovom iskustvu i ulasku u političku arenu. Bitno je istaći da se Ognjen Bodiroga uklopio u koncept ovog konstruktivnog i eksplanatornog članka upravo iz razloga što se rad o osobi koja je politički aktivna od svoje 28. godine, između ostalog je doktor stomatologije, majstor karatea crni pojas 3. dan i trener.

„Želio sam da pokažem da nisu svi isti jer je ovaj sistem nametnuo tu mantru da je tako, velika podrška mi je bio i brat koji je isto kao mlada osoba postao odbornik. Mladi ljudi nažalost nisu svjesni kolika je njihova jačina i težina, potrebno je raditi na tome“.

Ognjen je istakao da smatra da su penzioneri najveće aktivno  glasačko tijelo u Bosni i Hercegovini a teško je očekivati da ta generacija bude neki generator promjena u društvu. Kampanju je potrebno skrenuti sa budžetskih korisnika ka mladima, njima se obratiti i posvetiti pažnju. Ističe da se u Foči ove godine dogodio jedan fenomen, u stranku pomenutog kandidata se učlanjuje sve više mladih ljudi, na listi će biti mnogo mladih lica i sigurno biti najmlađa na predstojećim izborima.

„Kada  mladi vide nepravdu oko sebe ali i nepristojne izjave, kada čuju da je neki  komšija kupio diplomu pa je postao čak i direktor, kada to sve sagledaju oko sebe po nekad pomislim da oni čak i dobiju podršku od roditelja da idu odavde. Suština je da svi samo žele da imaju šansu“.

Mladi moraju imati fer play modele oko sebe i onda će tek vjerovati i ponašati se na drugi način, istakao je Ognjen za kraj.

Prof. dr. Sarina Bakić

Vanredna profesorica na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu na odsjeku Sociologija za naš konstruktivni i eksplanatorni članak o apatiji mladih ljudi kao glasača ali i nekoj vrsti bojkota izbornog ciklusa dala je svoje mišljenje.

Profesorica Sarna nam je objasnila da se ovo pitanje  može sagledavati iz više uglova, naročito u sociološkom kontekstu, kolektivni bojkot i apatija predstavljaju dva prilično različita fenomena. U Bosni i Hercegovini je više prisutna apatija mladih ljudi.

“Kada govorimo o apatiji mladih, ovdje prvenstveno mislimo na nedostatak interesa, motivacije ili angažmana većeg broja mladih u političkom procesu. Razlozi apatije uključuju osjećaj bespomoćnosti, beznadežnosti, teška ekonomska situacija, te nedostatak povjerenja u političke institucije (ovaj razlog je u mojim razgovorima sa studentima i studenticama najprisutniji). Često je u pitanju i njihova percepcija da politika nije relevantna za njihove živote”.

Sarina dodaje to da  kada je u pitanju kolektivni bojkot, u našem društvu on nije organizovani bojkot, jer bi u sociološkom smislu to ipak bila konkretna veća grupa mladih ljudi da ne učestvuje u političkim procesima, uključujući i glasanju na izborima, kao način izražavanja nezadovoljstva ili protesta protiv aktuelnog političkog sistema ili političkih aktera. “Tako da kod nas nije u pitanju ovaj vid organizovanog bojkota, više je, prema mom mišljenju u pitanju činjenica da se mladi osjećaju ignorisano ili nezastupljeno u društvu u opštem smislu, pa onda odlučuju bojkovati izbore kao način izražavanja svog nezadovoljstva”.

Ova pojava nije karakteristična samo za mlade, već i za druge društvene grupe u Bosni i Hercegovini.

Zainteresirati mlade u Bosni i Hercegovini za politiku i izborne procese je uvijek izazovno i uvijek bi trebao predstavljati prioritet. U tom smislu, ne treba prestajati sa obrazovanjem o političkom procesu jer je vidljivo itekako da mladi ljudi često nemaju dovoljno adekvatnog znanja kada je u pitanju politički sistem Bosne i Hercegovine, kada su u pitanju nadležnosti različitih institucija u našoj državi, i naravno političkim procesima. Vrlo je važno obrazovati mlade ljude o politici i naglašavati da njihov angažman može itekako uticati na situaciju u društvu u različitim segmentima. Nadalje, važno je i da u Bosni i Hercegovini, političarke i političari povezuju svoje politike sa interesima mladih ljudi, što je prema mišljenju Sarine Bakić nedovoljno.

Teme kao što su obrazovanje, zapošljavanje, zaštita životne sredine, ljudska prava manjinskih grupa jesu teme na kojima se može poticati zainteresovanost mladih ljudi za politiku i političke procese. Naravno, tu su i digitalni mediji. Dobro znamo da su mladi veoma aktivni na društvenim mrežama te se digitalni mediji trebaju ozbiljnije i odgovornije koristiti za podizanje svijesti mladih ljudi kako politika može pozitivno uticati na ova i druga pitanja i motivirati mlade ljude za konkretnije učestvovanje u društvu i društvenim promjenama.

“Također, važno je konstantno u fokusu ohrabrivati i razvijati kulturu volonterizma, organizacije različitih radionica, političkih rasprava na teme koje mlade ljude interesuju, što će, sigurna sam, potaći neke mlade ljude da budu i politički, ali prvenstveno društveno angažirani. Uz sve ovo navedeno, važna je podrška mladim političkim liderima, jer podrška i promocija mladih lidera koji su aktivni, koji su doprinijeli promjenama u društvu (ili barem nekim njegovim segmentima) mogu predstavljati inspiraciju mnogim drugim mladim ljudima” istakla je Prof.dr. Sarina Bakić.   

Razlozi  niske izlaznosti i kandidatura mladih:

Nisu zainteresovani, politika nije u fokusu njihovog interesovanja.

Kultura participacije je nešto sto se uči mora se učiti težiti ka političkoj socjalizaciji što je veoma teško obzirom da smo mi kao država- nova demokartija, mladi ljudi nisu od koga to imali ni naučiti jer su i njihovi roditelji živjeli u nekom vremenu jednopartijskog sistema. Aktivizam je bitan pa bar na tom građanskom nivou, ne mora to nužno biti sa političkim glasačkim  ciljem moze se učlaniti u poltičku stranku, učestvovati u protestu, potpisati peticiju, izaći na referendum, bojkotovati proizvod, ljudi možda i ne znaju da postoje takve mogućnosti.

Nizak stepen političkog obrazovanja i političke kulture.

A vjerujemo li u mlade i vjeruju li oni u nas. Kakva je njihova politička kultura? Politička kultura predstavlja više dimenzija od političkih stavova, vrijednosti, ponašanja koje podržavaju demokratski politički sistem, dakle po tome trebali bi da živimo u jednoj političkoj kulturi koja je demokratska i paticipativna u punom smislu riječi. Ovdje je riječ samo o izborima, ali šta je sa međuizbornim periodom, takođe je važna participacija u tom periodu

Prelazak kampanje na društvene mreže.

Kampanje su ranije bile žustre, političari su morali biti elokventni rječiti sa bogatim vokabularom i imalo je nekog smisla. Danas se može kandidovati bilo ko, što je opet demokratski, ali takođe nije uredu da kroz cijelu kampanju, pa nakon toga i mandat i ne čujemo glas kandidata. Kampanja se preselila na društvene mreže pod izgovorom da bi se približila glasačima ali  samo je sebi učinila uslugu jer mnogo je lakše voditi kapanju za tastaturom  i online nego gostovati, učestvovati u debatama, sučeljavati mišljenja. Tu se treba  spomenuti jedan paradoks koji se dogodio a  privlači pažnju. Dakle što je kampanja bliža mladima oni su nezainteresovaniji za nju.

Pad institucionalnog povjerenja

Samim tim i to kako ljudi procjenjuju pouzdanost tih institucija. To se sve preliva na međuljudsko povjerenje. Na posljednjim lokalnim izborima, pandemijskim izborima 2020 godine izlaznost je bila niska, a izlaznost mladih birača još niža nego sto je očekivano. Svaki politikolog će vam reći da veoma niske izlaznosti dovode do mnogih pitanja pa i pitanja legitimnosti.  Ali sigurno je  to da se jedna zemlja ali i gradovi procjenjuju na osnovu toga koliko ljudi hoće u njih a koliko iz njih.

Princip „Moj glas ne mijenja ništa“

Nije poenta samo u mijenjanju, potpuno je ok podržati trenutnu političku opciju ako se slažete sa tim. Glasati je bitno, ispunjavati svoju građansku dužnost, ali i učestvovati biti aktivan član zajednice.

Skreću u apolitičnost

Apolitičnost koja se danas predstavlja kao odbacivanje političnosti, odbacivanje ideologije predstavlja jednu od najopasnijih novih praksi u upravljanju masama. Primjetili smo kako ljudi sa ponosom govore da su apolitični, apsolutno neshvatajući težinu svojih riječi… šta više ubjeđeni su u to da se politička scena, izbori i sve što ide uz to njih ne tiče, bez obzira što su građani države u kojoj se sve ovo odvija.

Prijedlozi kako riješiti problem

-Obavezno glasanje. Ovo nije loša opcija ali tu postoji mogućnost da ćemo doći u situaciju da imamo enorman broj poništenih listića što u krajnjoj liniji može dovesti u pitanje i legitimnost izbora. Jednom riječju moglo bi izazvati revolt.

-Prorijediti izbore.  Bilo bi dobro svako četiri godine birati i zakonodavnu i izvršnu vlast na svim nivoima.

-Spuštanje starosne granice za glasanje na 16 godina. Ovaj prijedlog izaziva oprečna mišljenja. Jedni su protiv ovog vida podsticaja  jer smatraju da bi šesnestogodišnjaci bili još podložniji manipulacijama. Drugima je ovaj koncept prihvatljiv uz adekvatnu i dodatnu edukaciju.

– Upotreba novih tehnologija u izbornom ciklusu. Ovaj vid uticaja na izborni sistem bi možda bio najbolja opcija, definisao bi poziciju i opoziciju i barem bi se medijski diskurs o izbornim malverzacijama sveo na minimum.

– Izbori orgaizovani radnim danom.

– Poznate ličnosti koje bi se uključile u kampanju, animirale neodlučne glasače po uzoru na izbore u SAD-u kada je profesionalni kečer John Cena pozvao mlade da izađu na birališta. Pri tome je bio obučen poput tipičnog  američkog mladića u pamučnoj majici: „Pogledajte me, ne nosim odjelo i kravatu, ne spadam među poslovne ljude. Izađite na biralište, učinite sve da bi se čuo i vaš glas“, pozvao je Cena.

Ko su naši celebrity koji bi bili zanimljivi u kampanji? Ovo bi svakako zahtjevalo posebno istraživanje ali možemo pretpostaviti da je to neki teniser, fudbaler, youtuber, zvijezda tik toka… Zamislite samo Novaka Đokovića koji se obraća mladima i prenosi im poruku da je glasanje bitno, kakav bi to imalo efekat i odjek.

Za kraj moram iskoristiti priliku da se zahvalim sagovornicima Sarini Bakić, Ognjenu Bodirogi i Elmiru Sadikoviću na ažurnosti, volji i želji da podjele svoje stavove na ovu temu i time obogate ovaj medijski sadržaj. Naravno da su za potrebe teksta kontaktirani  i drugi stručnjaci  ali neki od njih se nisu ni javili, neki nisu željeli da govore javno, a kako ovaj projekat ne podržava anonimno mišljenje stručnjaka, to nismo ni objavili.  U svakom slučaju  i to nešto govori. Potrebno je više ovakvih tema da se čiju mišljenja ljudi koji su od autoriteta i digniteta  u bilo kojoj oblasti. I za kraj poruka mladim glasačima, apolitičnost nije in vaš glas je presudan, niste bačeni u vatru… vi ste vatra.

Nataša Maletić Savić